Mona Plaza u srcu Beograda

Kada kažem Beograd pomislim na porodicu, kumove i prijatelju, a od februara pomislim i na hotel Mona Plaza koji je smješten u srcu grada Beograda, starom dijelu gradu u kojem moram priznati nisam odsjedala.

Bio je početak februara željeli smo da probamo prvi put ostaviti Aleka nakon više od godinu dana i Petra odvesti u Zoo vrt i da se malo družimo sami bez bebinog plača. Planirali smo da i ja obavim par snimanja i javljanja u jutarnji program pa je Mona bio odličan izbor.

Smeštena na donjem Dorćolu urbanoj raskrsnici kultura i stilova, Mona Plaza je najveći kongresni centar u starom delu grada. Boravak možete rezervisati u jednoj od 170 soba i apartmana sa pogledom na najljepše dijlove srpske prestonice. 

Ono što je meni bilo posebno zanimljivo je sama lokacija jer je hotel upravo na mjestu gdje je nekada bila prva fabrika čokolade u bivšoj Jugoslaviji. Spremite se za nezaboravno iskustvo i uživajte u najrazličitijim ukusima upakovanim u specijalitete koji će prijati svakom vašem čulu. Nekada prva fabrika čokolade, danas fabrika izuzetnih ukusa koja spaja tradiciju sa modernim. Tako zaista i jeste prilikom ulaska u sami hotel osjetila sam miris čokolade ili sav samo vjerovala u priču da je ostalo nešto iz prošlosti. Kako smo išli prema sobi uživala sam u čistom mirisu, mirisu novog i lijepog.

Petar je sreo nekog kineza pa je čim je ušao u sobu panično prao ruke, ni slutili nismo da ćemo i svi biti panični i trljati ruke naredna dva mjeseca.

Došli smo na osmi sprat, odmah izlazkom iz lifta vidimo predivan pogled na jedan od najljepših i nama najdražih gradova.

Kada sam snimala u lobiju par razgovora i kada sam se javljala u jutarnji program uživala sam u lobiju koji je prostran i veliki i po mom ukusu fotogeničan i svijetao.

Hotel je tek bio otvoren tako da sam se osjećala kao da je samo naš i da su svi nama ra raspolagnju. Meni stvarno znači osoblje, njihova toplina, kontakt očima i ljubaznost. Na recepciji su bili sjajni naravno maltretirala sam ih da me fotkaju i donesu potrebne stvari za snimanje dok su se moji saputnici izležavali u velikom franskom krevetu i mirisnoj posteljini.

Mi smo svuda išli pješke, automobil nam nije bio potreban, ostavili smo ga sugurno u garaži hotela. Bilo je jako toplo tih dana vjerovali ili ne 17 stepeni. Sunce je grijalo, mi neumorno hodali od Dorćola, do Kneza i Kalamegdana, pa opet naniže ka Skadarliji. Naravno vjetar u kosi jer kakav bi to bio odlazak u Beograd, a da nemao Košavu sa Dunava :-).

Neću pisati os vim dijelovima Beograda, a mnogo ih je. Spomenut ću samo Dorćol, da vam približim ambijent gdje se hotel nalazi.

U doslovnom prevodu sa turskog jezika riječ “dorćol” označava raskrsnicu četiri puta (dort – četiri, yold – put), i ovaj dio Beograda zaista predstavlja mjesto susreta brojnih stilova i kultura. Osjetite čari boemskog života u čuvenoj Skadarliji i ritam urbanog Beograda na Dorćol Platz-u. Za ljubitelje alternativne pozorišne scene tu je uvijek revolucionarni Bitef, a oni koji vole istoriju zaljubiće se u šarmantne dorćolske ulice, čiji je skoro svaki dio ispunjen spomenicima i tragovima prošlosti. Ako ste saglasni sa time da se nijedan kraj ne može u potpunosti upoznati dok se ne posjete njegove pijace, predlažem da se prošetate do Bajlonija, gdje vas čeka mnoštvo boja, ukusa i mirisa.

Eto to je bila naša priča iz Beograda, nažalost dobila sam temeraturu i to nakon sigurno 5-6 godina, a našla je kada će me “posjetiti”. Nisam stigla otići do kumova, još je kumi bio rođendan, ali sam bila u baš lošem stanju. To ne znači da to nećemo ispraviti i ponovo otići u Beograd i u Monu. Nadamo se i da puste granice i Corona se pozdravi sa nama.

Beograde, vidimo se ubrzo!