Bebina prva 4 mjeseca

Od trenutka kada napustimo porodilšte počinje naša stalna briga o mališanima. Brinemo o svemu, da ne budu gladni, da im je pelena suva, da ih ništa ne boli i da imaju svu našu ljubav i pažnju. Nekada nam se čini i da pretjerujemo u svemu.

Donosim kratki pregled kako je beba Alek napredovao iz mjeseca u mjesec i s čime smo se susretali.

Beba Alek

U prvih mjesec dana glavni zadatak nam je bio da uspostavimo sistem dojenja, da se i beba i ja naviknemo na dojenje, na njegov ritam koji i danas jeste sve osim ritma :-). Važno je da osluškujemo bebu i njen plač. On je spavao na meni cijeli prvi mjesec, plakao je i kada je gladan i kada nije. Mučili su ga grčevi, kupili smo dvije vrste proizvoda Waya LGG kapi i SAB simplex. Jednom smo dali SAB, ali smo koristili Wayu i nama je pomoglo.

Beba Alek 2. mjeseca

Drugi bebin mjesec je dosta dinamičniji, dobili smo i prvi bezubi osmijeh, iskren, topao koji grije oko srca. I dalje su nas mučili grčevi, noću smo se budili na dva sata i dalje je spavao na meni, isključivo na stomaku. I ja sam nekada znala zaspati :-). Sa nepuna tri mjeseca plakao je bezutješno, neće čak ni siku, ja već u panici kao iskusna majka drugog dijeteta haha, kad poslije par dana “napipam” prvi zubić, donja njegova lijeva jedinica.

Beba Alek 3 mjeseca

Treći mjesec je mjesec bebine neodoljivosti, guguče, igra se rukama i nogama, koristi prve igračke ali mu je i dalje mamina sika omiljena. Ona je ta koja ga hrani, uspavljuje i umiruje. Nigdje ne mogu da mrdnem duže od sat vremena jer ne želi flašicu nikako a probali smo sve od silikona, od kaučuka male, velike teleće kako ih zovu ma ništa, vrisak i plač. Odustali od ubjeđivanja. Kupili smo i razne dude, da su lijepe, “slatke” velike i male ali opet ništa. Išli smo na prvo “daleko” putovanje u Zagreb, put bio nestvarno dobar naravno jer je sika nestvarno dobra i uvijek spremna :-). Sreća pa sam najsigurnija da će ga upravo ona uvijek smiriti.

Beba Alek 4 mjeseca

Četvrti mjesec je postao nekako “veliki”, mi opušteniji, Alek mrda glavicom samostalno, okreće se, više se smije, gleda crtaće i pjesmice baš kao da sve razumije. Mazi se, prepoznaje mamu, tatu, brata. I dalje samo doji, i dalje se ne zna ništa :-) ni kada je jede ni kada spava, sika je non stop tu i iskreno počinjem gubiti snagu a onda me suprug napomene na benefite dojenja, a ja opet probam flašicu, opet ništa :-) kaže mi drugarica logično ko bi mekoću zamijenio plastikom. Napominjem izdajam svoje mlijeko. Kosa nam je gotovo opala, ostali samo čupavi repići kao kod lopova u “Sam u kući”. Onaj zubić koji je bio izbio više ga nema, ali doslovno nema, nazovem dr. kažem Aleku nema više zuba, u panici beba progutala zub, gdje je zub. Kaže ona to se dešava, pogledaj mu desne koliki su i stvarno otekli više nego ikada. Nisam ništa opuštenija u odnosu na prvo iskustvo, čak u nekim momentima i gora, paničar sam, i dalje ne idem nigdje sama duže od sat vremena i sretna sam, šta me briga majka sam, uživam u svakom osmjehu, svakom zagrljaju i svakom podoju.

Alek i Petar dva ObLutka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *