Da li je vama žao što nam djeca odrastaju?

Sjećam se svog statusa kada sam se tek porodila kada su mi govorili “navukla si ga na ruke”, “eto šta si sebi uradila” itd. i tada sam napisala pustite me da nosim svoje dijete koliko ja hoću jer će to tako brzo proći kao dlanom o dlan i biće mi žao što ga nisam još više nosila i dojila još više. I sada kada me “pucaju” hormoni i to baš onako momački ja pregledam stare snimke i video klipove i plačem ko malo dijete i sve mi nešto žao što je mali Oblutak, ćelava loptica porasla, više se i ne kotrlja nego vozi romobil, bicikl, hoće da trenira atletiku.

Oblutak 2 godine

Sjećam se riječi svog pokojnog svekra, nije mi ni bio svekar tada nego tata od momka ali i moj drugi tata i sjećam se kako je Borisu jednom rekao dok je sjedio za trpezarisjkim stolom prekrštenih nogu u svojoj standardnoj pozi “Sjedi malo kod tate, pa daj da te vidim, nema veze što si veliki da te malo pomazim, majke mi sam te željan”. Boris se tada smijao neznajući da neće imati drugu priliku da se “pomazi” sa tatom. I sada mi se srce stegne kada se sjetim i kada mi Petar skoro svaki dan kaže “Mama jel vi nećete ostariti, jel da da ćemo se mi uvijek maziti”.

Molim Vas nosite svoje bebe, ljubite ih, mirišite, dojite i uživajte u svakom trenu jer dok kažete “keks” odrastu a vi ih ostanete željni.

Oblutak 6 mjeseci

 

Oblutak 18 mjeseci

Oblutak 3 godine

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *